|
Godine 1970. Šumarski
fakultet je putem Zavoda za istraživanja u šumarstvu započeo
opsežnu ekološko-biološku studiju na području šume
“Duboka”.
Geološka studija
izrađena je 1971. godine, koja se kao posebna studija smatra
sastavnim dijelom ove osnove.
Geološko litoloim
istraživanjima utvrđeno je da se geološko-litološka
podloga koju zauzima površina NPŠO “Duboka” sastoji od
sedimenata starijeg paleozoika, koji su zahvaćeni niskim
stupnjem metamorfoze - razni škriljci, zatim srednjeg trijasa
s vapnencima, dolomitima i brečama, koji djelomično čine
pokriveni, a djelomično izraziti krš, zatim eruptivnih
stijena (dijabiz-granit), koji samo na nekoliko manjih areala,
izbijaju na površinu iz starih paleozojskih naslaga.
Svojstva tih
supstrata i njihov raspored, kako je to pedolškim istraživanjima
utvrđeno značajni su u formiranju tala na tom području.
Izrada
pedološke studije s pedološkom kartom
povjerena je Zavodu za pedologiju Šumarskog fakulteta u
Zagrebu.
Tla
NPŠO “Duboka” razvila su se na tri značajne
i karakteristične geološke podloge, koje izgrađuju bogatu
geomorfologiju terena. Ta dva faktora, tj.matični supstrat i
reljef odigrali su dominantnu ulogu u tvorbi i rasporedu
zemljišnih masa na tom području
S druge strane
vegetacijski pokrov s pet prirodnih biljnih zajednica i uz
gospodarsko djelovanje čovjeka čini druga dva pedogenetska
faktora, koji su u podjednakim klimatskim uvjetima u manjoj
mjeri, ali ipak utjecali bilo kvalitetom na postojeće tipove
tala u pogledu pojačane humanizacije površinskih horizonata
tla, bilo erozionim spiranjem razvijenijih profila otkrivajući
mlađe razvojne stadije tla (regosole). Dapače, na strmim
nagibima, radi ubrzane erozije otkrivena je geološka podloga
s koje su zemljišne mase odnesene u niže reljeske forme
tvoreći dublje naslage nesortiranog zemljišnog materijala
(koluvijalna tla).
Prem Kranjcu (1972)
najstarije sedimentne metamorfne stijene su koloritski,
sericitski i glineni (filitoidni), te kremeni škriljevci i
kvarciti označeni kao stariji paleozoik. To su
pelitsko-psamitske taložine niskoga stupnja metamorfoze, koje
stvaraju raspadinu od gromada (kvarciti) do sitne drobine,
kamene prašine i zaostale gline (škriljevci). Kao cjelina
slabo su propusne.
Na više mjesta ispod škriljevaca izbijaju
graniti, a samo na jednom mjestu (kod Tisice) dijabazi.
Pretpostavlja se da su donjotrijaske starosti. Graniti su
bogati sa SiO2 i alkalijama, vrlo su otporni prema trošenju,
pa je to uz oblike njihova pojavljivanja (proboji) razlogom da
se ističu u reljefu.
Od mezozojskih sedimenata na ovom području još
dolaze srednjotrijaski dolomiti i vapnenci, te u podređenom
odnosu breče. Dolomiti i vapnenci pretežno su sive boje,
granulasti i raspucani, a rijetko se nalaze uslojeni. Breče
su većinom tektonske. Osim dolomitnoga i vapnenačkog krša
sadrže i čestice drugih stijena.
Šupljine u krškim vrtačama koje dolaze u
sastavu dolomitno-vapnenačkih stijena ispunjene su (u
blokovima i dnu) zemljom crljenicom.
Prem Vrankovićevim (1978) istraživanjima
matični supstrat (geološka podloga) i reljef imali su
dominantnu pedogenetsku ulogu u formiranju tipova tla na tom
području.
S druge strane, vegetacijski pokrov uz
djelovaje čovijeka čini druga dva pedogenetska čimbenika
koji su u podjednakim klimatskim uvijetima utjecali na
humizaciju površinskih horizonata tla, ili su se erozijskim
ispiranjem razvijenih profila otkrivali mlađi razvojni
stadiji tla (regosoli). Dapače, na strmim nagibima zbog
ubrzane erozije otkrivena je čak geološka podloga s koje je
tlo odneseno u niže reljefne oblike, tvoreći dublje naslage
nesortiranih čestica tla, sitnice i skeleta (koluvijalna
tla).
U svezi s takvom konstelacijom
pedogenetskih čimbenika, osobito matičnoga supstrata i
reljefa, na najvišim reljefnim položajima na podlozi
vapnenca i dolomita razvile su se rendzine kao najmlađi
razvojni stadij tla-plitka tla na tvrdoj geološkoj podlozi
(Drenova glava, Šeogreb i dr.). Na blažim padinama tih
supstrata dolaze smeđa tla na vapnencu i dolomitu-plitka i
srednje duboka (do 70 cm dubine), a na zaravnjenim platoima i
u kraškim vrtačama nalaze se levisirana tla - duboka tla
vrtača i međustjenovitih prostora (područje Mržara, na
primjer), kod kojih je uz veću dubinu izražena općenito i
veća stjenovitost. Na paleozojskim sedimentima nalaze se
pretežno distrična smeđa tla, na raznim škriljcima koji se
zbog niskoga stupnja metamorfoze lako raspadaju, tako da
zakorijenjivanje šumskoga drveća nije ograničeno geološkom
podlogom kao što je to kod rendzina i plitkih smeđih tala na
vapnencu i dolomitu.
|
